Vest Hem Junajted – Zlatna koka engleskog fudbala
Iako je klub pun istorije, tradicije, i jedinstvenih navijača, Vest Hem Junajted je igrama i nastupima, posebno u poslednjih dvadesetak godina, ostavio utisak jednog sasvim prosečnog kluba. Najčešće na sredini tabele PL, sa po nekim rizičnim početkom sezone ili rizikom od ispadanja, pa i ispadanjem u niži rang.
Od finala FA Kupa 2006. godine, protiv Liverpula, nije se ni našao u društvu Engleskih velikana osim na utakmicama koje je, predviđene rasporedom, morao da odigra. Ruku na srce, i kad je najgore igrao znao je da, tokom godina, iznenadi iste te velikane sa toliko golova koliko nisu primali za ceo takmičarski mesec u PL.
Ono što ne možemo da ne primetimo je da su im u duelima protiv najjačih klubova širom ostva, muke na terenu zadavali baš igrači koji su ponikli i igrali na Apton Parku, boreći se za grimizno-plavi dres. I to ne jedan, dva, ili po neki, već su klubovi PL zadnjih pedesetak godina puni kvalitetnih igrača koji su naučili da igraju fudbal baš u njihovoj akademiji.
Šta je to što njihovu akademiju fudbala čini „Oksfordom” među svim ostalim školama engleskog fudbala?!
Železari sa Temze
Vest Hem Junajted je nastao 1895. godine kao Temz Ajronvorks FK (Thames Ironworks) u istočnom Londonu od strane radnika železare u radničkoj zoni grada, u blizini reke Temze, pa su tako i dobili ime.
U tom periodu bili su amaterski klub za koji su igrali radnici okolnih kompanija (brodogradilište, železara, itd.). U, tada, tamno plavim dresovima i Junion zastavom umesto grba sa ukrštenim čekićima su nastupali u regionalnom takmičenju, Vest Hem Čeriti Kupu, koji su osvojili odmah po osnivanju 1895. godine, kao i London Ligu dve godine kasnije. 1898. godine prelaze u profesionalnu Južnu ligu (Druga divizija), da bi se odmah sledeće godine plasirali u Prvu diviziju.
Čekićari
Sa ulaskom u pro rang takmičenja, u klubu shvataju da je potrebno da se stvari podignu na viši nivo, te u periodu od 1898. do 1900. godine menjaju ime u ovo pod kojim ih i danas znamo, kao i garnituru dresova u prepoznatljive boje, grimizno-crvenu i nebo-plavu kombinaciju. U odabiru ovih boja je veliku ulogu odigrala i opklada sa igračima Aston Vile koji su u to vreme bili šampioni Engleske. Iste godine je zamenjena i Junion zastava za grb sa tvrđavom i čuvenim čekićima koji će, uz sitne modifikacije, nositi na grudima punih 118 godina. Tornjevi na tvrđavi su predstavljali tamnicu Ane Bolen (žena Kralja Henrija VIII i majka kraljice Elizabete I) u kojoj je bila utamničena do pogubljenja.
Od 1904. godine igraju svoje mečeve na igralištu koje takođe nosi ime Bolen stadion, nama poznatiji kao Apton park (po delu grada u kom se klub nalazi). Prvi meč na Apton parku Čekićari su odigrali protiv svog najljućeg rivala, Milvola, za koji su u to vreme igrali igrači iz druge, konkurentne železare. Junajted je pobedio sa 3-0.
Tri godine kasnije, 1907. postaju šampioni Prve divizije.
1923. su učestvovali u svom prvom, i prvom održanom finalu FA Kupa na Vembli stadionu. Igrali su protiv Bolton Vonderersa, a finale je do danas ostalo upamćeno kao finale “belog konja”. Ovaj naziv je dobilo po Biliju, policijskom belom konju, koji je rasterivao dvesta hiljada pristalica oba kluba sa terena da bi se meč odigrao. Vest Hem je izgubio meč rezultatom 2-0.
U periodu od 1932. godine klub najviše vremena provodi u Drugoj diviziji engleske sve do dolaska bivšeg igrača, Teda Fentona, na klupu grimiznih. Fenton ih vraća u elitni rang takmičenja 1958. godine, i od tog trenutka počinje uspon i drugačiji pristup igri, klubu i razvoju akademije i igrača koji će u budućnosti, i sve do danas, predstavljati okosnicu engleskog fudbala.
Oksford fudbala
Fenton je bio vizionar igre i priprema. Uvodio je inovacije u sve delove treninga.
Drugačiji pristup pripremama igrača se bazirao na tri stvari kojie je Fenton hteo da promeni. Stil igre i igračke mogućnosti, ishrana, i značaj i iskorišćenje mladih igrača koji su ponikli u klubu.
Inspirisan Ferencom Puškašom i madjarskom reprezentacijom, koja je u to vreme harala Evropom, stilove i fizičku spremu je “krao” od najboljih igrača i klubova starog kontinenta.
Ono u čemu je Fenton najviše uspeo je njegov jedinstveni razvoj mladih igrača i prenošenje znanja sa kolena na koleno.
Zapaženu ulogu u ovom razvoju akademije, pored Fentona, imao je i igrač Malkolm Alison, koji je radio kao igrač i istovremeno pomagao Fentonu na treninzima. Njegove pripreme za trenerski posao su bile toliko zahtevne da su igrači po dolasku u klub prvo išli kod njega na provere. Tako se u Vest Hemu rodio jedinstveni sistem prenošenja i čuvanja znanja unutar kluba, koji je kasnije prešao u tradiciju i danas ima veliki značaj za klub.
Osim toga, Ted Fenton je prvi uveo termin „boot room” u fudbalske knjige, koji je kasnije postao sastavni deo treninga svih engleskih klubova. Bazirao se na tome da jedan deo treninga obavezno bude odvojen za okupljnje igrača u sasvim opuštenoj atmosferi, i sumiranju utisaka i mišljenja, čime je igrače konstantno podstrekivao na taktička razmišljanja, planove i sisteme igre, i razmišljanja drugih igrača. Za ove delove treninga, Vest Hemovci su koristili kafe Kaseteri (Cassettari Cafe) preko puta stadiona, po kome je i čitav program priprema nosio ime, Kaseteri program.
U ovakvom, jedinstvenom okruženju, nastala je jedna od najkvalitetnijih fudbalskih i trenerskih akademija na svetu. Samo neki od igrača koji su prošli kroz taj sistem edukacije su: Bobi Mur, Martin Piters, Džef Hurst, Hari Rednap, Dejv Sekston, Džimi Endrjus, Frenk Lampard stariji, kao i njegov sin Frenk Lampard mladji… Tu su još bili i: Pol Ins, Majkl Kerik, Rio Ferdinand, Džo Kol, Džon Teri, Sol Kembel, Glen Džonson, Anton Ferdinand, Džermejn Defo, i mnogi drugi.
Koliko je njihova škola bila uspešna govore i podaci u umešanosti njihovih mladih igrača u mnoge kasnije svetske fudbalske događaje.
Na primer, na SP 1966. godine kada su Englezi postali šampioni sveta, imali su u svom sastavu tri igrača iz omladinske škole Vest Hema. To su bili Martin Piters, Džef Hurst, i Bobi Mur. Mur je bio kapiten Albiona i Pele je za njega govorio posle tog SP da je najbolji defanzivac svih vremena. U finalu protiv Zapadne Nemačke, Hurst je dao, do dan danas, jedini het trik ikada postignut u finalima SP.
Na Svetskom Prvenstvu, tačno četrdeset godina kasnije, 2006. u prvom timu Albiona je bilo pet prvotimaca iz podmladka čekićara. Isti igrači su u finalu LŠ 2008. godine delili teren, samo ovaj put na suprotnim stranama. Drugovi iz „škole“, saigrači i protivnici, u ovim utakmicama su bili Džo Kol, Frank Lampard, Džon Teri, Majkl Kerik i Rio Ferdinand.
Usponi i padovi
Posle uspostavljanja novog pristupa treningu, igri, i organizaciji kluba, Teda Fentona na klupi nasleđuje Ron Grinvud 1961. godine.
Već tri godine kasnije, predvođeni gore pomenutom trojkom na čelu sa mladim Bobijem Murom, osvajaju i prve značajnije trofeje, FA Kup 1964. godine, kao i Kup Pobednika Kupova.
Posle nekoliko godina i više uspeha Vest Hemovih igrača na reprezentativnom nego klupskom nivou, Grinvud se povlači sa mesta menadžera i za svog naslednika imenuje Džona Lajla. Ovo se odmah pokazalo kao uspeh jer je Lajl već u svojoj prvoj sezoni ponovio uspeh u osvajanju FA Kupa 1975. U finalu su pobedili Fulam rezultatom 2-0. Ovaj put je Bobi Mur finale igrao protiv svog voljenog kluba. U finalu Kupa pobednika kupova su izgubili od belgijskog Anderlehta.
Džon Lajl ostaje na klupi Vest Hema naredne tri godine do preuzimanja klupe Engleske reprezentacije.
1978. ispadaju iz Prve lige, ali ipak uspevaju da se plasiraju u finale FA Kupa 1980. godine. U finalu su pobedili Arsenal rezultatom 1-0 i tako podigli svoj poslednji značajniji pehar.
Od tada Vest Hem igra prosečan fudbal, sa dosta uspona i padova, uz koje su se smenjivali i neretki ulasci i izlasci iz prve i druge lige, uz jedan osvojen Intertoto Kup 1999. godine.
Ipak, do dan danas Vest Hem je jedan od šest klubova koji nikad u istoriji nisu ispadali iz drugog ranga takmičenja.
Možda njihove igre i nisu dorasle imenima igrača i trenera koji su prošli kroz klub. Samo neki od značajnihjih imena koji su na neki način obeležili igračke ili menadžerske dane na Apton Parku, osim onih koje smo već pomenuli, su Sem Alardajs, Najdžel Reo Koker, Paolo Di Kanio, Stjuart Pirs, Ijan Vrajt, Tomaš Repka, Davor Šuker, Đanfranko Zola, Alan Pardju, Bobi Zamora, Havijer Maskerano, Karlos Tevez, Fredrik Ljunberg, Kreg Belami, i mnogi drugi.
2016. godine prelaze na Londonski olimpijski stadion posle 112 godina igranja na Apton parku. Apton je srušen radi izgradnje stambenog kompleksa.
Iste godine menjaju i grb, uklonivši tvrđavu iza čekića, koji su nosili kako smo već rekli, od 1898. godine.
Samo neka traje
Sa ovakvim uspesima i razvojem igrača, Vest Hem je postao dobavljač kvalitetnih proizvoda za druge velike klubove.
Da li je to dobro ili loše?! Nije na nama da sudimo, ali ostaje činjenica da je Vest Hem sa svojim načinom poslovanja, kakav god on bio, uzimao uvek, prosečno upola manje para od onoga koliko su ti igrači koštali u njihovim sledećim transferima, a o punom zenitu vrednosti tih igrača je suvišno da pričamo.
Najbolji primer je Rio Ferdinand, čiji je transfer u trenutku prelaska sa Apton parka u redove Lids Junajteda vredeo osamnaest miliona funti, a iz Lidsa u Mančester čitavih trideset miliona. Njegova vrednost na vrhuncu karijere u Mančesteru je nemerljiva.
Ipak, ovakav način odlazaka i dolazaka igrača u klub se Vest Hemu do sad svakako isplatio, jer su njihova ukupna sezonska pojačanja uvek iznosila manje od prodaje jednog od njihovih ključnih fudbalera.
U kojoj meri im se isplatilo i kolike su njihove ambicije nećemo da diskutujemo i to ostavljamo samo njima, sve dok rade ovako dobar posao za svetski fudbal.